Palikhaṇati [pali + khaṇ, cf. parikhā] to dig up, root out S I 123; II 88 (so read for paliṃ° and phali°) = A I 204; gerund palikhañña Snp 968 (= uddharitvā Nidd I 490); palikhāya S I 123 (cf. K.S. I 320); and palikhaṇitvā S II 88; Pj II 573. — past participle palikhata (q.v.).
(pr, pr) digs up; uproots [lit.] digs all around Construction: pari > pali + khaṇa + ti