kulāyaka , adj. , m. , confined to worldly existence : Divy 562.9 ( vs ) etac ca dṛṣṭveha parivrajanti, kulāyakās te na bhavanti santaḥ; te sarvasaṅgān abhisaṃprahāya, -na garbhaśayyāṃ punar āvasanti. Prob. from kulāya, cage , and lit. caged, confined ; less likely cpd. of kula plus āyaka ( Skt. gr. ) or *ayaka ( cf. Skt. aya).